Upute sadrže slijedeće dijelove:

• Otisci prstiju
• Podizanje otisaka prstiju
• Trajnost podignutih otisaka
• Podizanje otisaka prstiju razvijenih cijanoakrilatom
• Podizanje netretiranih otisaka
• Specijalne tehnike za podizanje otisaka stopala
• Dvostruko podizanje otiska
• Poboljšanje starijih otisaka prstiju
• Otisci obuće
• Podizanje otisaka stopala
• Trajnost podignutih otisaka stopala

• Fotografiranje otisaka
• Tragovi boje
• Uzimanje uzoraka mikro tragova
• Rupe od metaka u prozorskim oknima
• Krv
• Otisnuti rukopis
• Efektivni raspon temperature
• Čuvanje

Fotografiranje otisaka

Otisci se lako mogu fotografirati repro-rasvjetom u tamnoj prostoriji. Osvjetljavanje pod kutem (npr. 45° u odnosu na os snimanja) bi trebalo dolaziti sa jedne strane. Film u aparatu mora biti paralelan sa folijom. Treba izbjegavati sve refleksije i zato sva snimanja treba obavljati u potpuno zamračnoj prostoriji. U tom smislu, aparat bi trebalo biti zaklonjen od izvora svjetlosti (npr. crnim kartonom). Pored folije treba postaviti ravnalo zajedno sa brojem slučaja ili sličnim podatkom. Prije samog snimanje, zaštitni list treba ukloniti. Da bi izbegli prljanje, treba voditi računa da se fotografiranje obavi u uvjetima gde nema prašine (npr. bez pušenja tijekom fotografiranja).

Otisci stopala (tragovi zemlje) na crnim folijama se najteže fotografiraju. Da pronađete pravo svjetlo, treba napraviti nekoliko fotografija probnog otiska sa različitim ekspozicijama (kao standard, obično se koristi blenda 11) da bi se utvrdio standard za korišteni okvir. Pošto je folija izuzetno crna, moguće je preeksponiranje koje ostvaruje reprodukciju i najsitnijeg traga. Jednom kad se ustanovi standard, aparat se podesi na osjetljivost filma (npr. film od 125 ASA efektivno može imati 32 ASA). Sa slabim tragovima (slabiji nego standardni) potrebno je duže vrijeme eksponiranja. Sa otiscima stopala koji su posuti prahom mnogo više svjetla se reflektira prema kameri. Zato treba namjestiti kraću ekspoziciju. Isto vrijedi i za podignute otiske stopala koji su posuti prahom.

Za reprodukciju svih detalja kod tragova prašine, najslabiji detalji (ili deo najudaljeniji od mjesta) treba biti kriterij za određivanje dužine ekspozicije. Relativno pre-eksponiranje drugih dijelova se ispravlja prilikom izrade fotografije. Da bi bili sigurni da je napravljena dobra reprodukcija, obično se radi serija od tri ekspozicije.

Zbog kosog svjetla, strana folije koja je bila bliže lampi prima više svjetla nego druga strana. Zato savjetujemo da stranu na kojoj se nalaze najslabiji detalji okrenete prema izvoru svjetla.

Sljedeći gore spomenute instrukcije, normalne gradacije foto papira su zadovoljavajuće za fotografiju. Pre-eksponiranje npr. strane folije koja je bliže izvoru svjetla ispravlja se prilikom izrade pozitiva.

Tragovi boje

Kada je potrebno ispitivanje boje automobila vozača koji pobjegnu sa mjesta zločina, koriste se bijele folije. Nakon uklanjanja zaštitnog lista, jedan rub folije prislonite uz površinu automobila, direktno ispod mjesta sa kojeg treba uzeti boju. Sada se ova boja pažljivo struže skalpelom. Boja će pasti u procjep između folije i površine automobila, ili na samu foliju. Kada se uzme dovoljno materijala, folija se prisloni uz površinu auta i dobro pritisne duž cijele površine. Na ovaj način sve će se male čestice zaljepiti za foliju, a posle foliju možete ukloniti a zaštitni list vrati. Ako je potrebno, zaštitni list možete učvrstiti spajalicom ili ljepljivom trakom.

Uzimanje uzoraka mikro tragova

Zbog neagresivne prirode folije, mikro tragovi i dlake se mogu uzimati bez straha od oštećenja sakupljenog materijala. Kada je potrebno skinuti mikro tragove sa folija, slaba adhezivnost omogućuje uklanjanje skalpelom ili pogodnom pincetom. Uzimanje dlaka vrši se bijelom folijom.

Ako sa neke površine treba uzeti mikro tragove, preporučuje se da se ta površina podjeli u kvadrate (npr. 20 x 20 cm) i za svaki taj kvadrat uzme novi komad folije. Dimenzija ovih folija je uvjetovana zaprljanošću površine koja se istražuje, pošto uzimanje prljavštine ili velikih količina mikro tragova uzrokuje brzi gubitak adhezivnosti. Obično je dovoljan komad folije dimenzija 8x8 cm.

Rupe od metaka u prozorskim oknima

Stakla sa rupom od metka imaju veoma specifičnu strukturu loma oko rupe. Nakon uzimanja ostataka oko rupe, uobičajen je postupak da se rupa fotografira. Ovo, pak, može biti problem zbog refleksije, loše pozadine ili izvora svjetla. Ukoliko je takav slučaj, rupa od metka i okolina mogu se posuti Srebrnim Specijalnim prahom (nakon što su ostaci oko rupe osigurani!). a slika se može prenjeti na jedan ili nekoliko dijelova želatinske folije.

Krv

Tragovi krvi mogu se podići npr. bijelim folijama. One se drže na mrlji jedan ili više minuta (da bi se ovlažila) prije nego što podignete otisak.

UPOZORENJE: Budući da je želatina bjelančevina, podignute mrlje više se ne mogu analizirati. Želatina će ometati analizu bjelančevina prisutnih u krvi!

Preporuča se metoda fotografiranja otisaka u krvi. Na neupijajućoj površini, većina otisaka će se poboljšati zahvaljujući kemijskom tretmanu. U mnogim situacijama, obrađeni otisci mogu još uvek biti podignuti nakon kemijskog tretmana i fotografiranja. Podizanje umrljanog otiska bijelom želatinskom folijom eliminira mješanje pozadine (primjer u posebnom prozoru). Podignuti otisak mora biti fotografiran ubrzo nakon podizanja (po mogućnosti unutar jednog sata), jer se boja poboljšanog otiska razlijeva po želatinskom sloju folije. Ovo se ne primjećuje nekoliko sati nakon podizanja. Razljevanje nije moguće izbječi a proces se nastavlja čak i na vrlo niskim temperaturama. Zato se folija ne može čuvati.

Postupak podizanja: bijelu foliju pažljivo postaviti, da se sprječi pojavljivanje mjehurića zraka pri nekompletnom prenosu. Ostavite foliju na otisku najmanje nekoliko minuta do pola sata.

Prije podizanja, poželjno je tretiranje slijedećim kemikalijama:

• Amido crni (metanol i vodena osnova)
• Leuko Kristal Ljubičasta (LCV)
• Kraulova boja
• Kumasi plava
• Mađarsko-crvena

Fluorescencija: Mađarsko-crvena ima tu prednost što je podignuti otisak izrazito fluorescentan pod zelenim svjetlom i posmatran kroz crveni filter pri fotografiranju (primjer u posebnom prozoru).

Otisnuti rukopis

Crna želatinska folija može se odlično koristiti za otkrivanje otisnutog rukopisa. Posebno je efektna na sjajnim papirima (časopisi), otisnuti rukopis može biti još čitkiji kada se koristi ESDA ili sličan uređaj. Pregled i fotografiranje obrnute slike otisnutog rukopisa može se postići jakim svjetlom, na primjer reflektorom. Aparat i lampa trebaju biti što bliže jedno drugom, stvarajući na taj način skoro koaksijalno osvjetljenje. Fotografirajte u tamnoj prostoriji da bi izbjegli rasipanje svjetla.

Efektivni raspon temperature

Temperatura predmeta sa koga treba uzeti otisak je najviše 40° C, jer se želatinski sloj topi između 40° i 45° Celzijusa. Predmeti koji su stajali na suncu ubrzo premaše ovu granicu. Prije uzimanja otiska te predmete treba prvo ohladiti..

Temperatura u automobilima ostavljenim na suncu može biti vrlo visoka. Zato folije nikako ne treba ostaviti na osunčanim površinama, već ih treba držati u hladovini (ispod prednjeg sjedala, na primjer). Kod vrlo toplih dana potrebno je koristiti rashladnu kutiju.

Folije za podizanje otisaka mogu se koristiti i kad je mraz. Guma sa crnih i bijelih folija postaje manje savitljiva iako je glavni problem na ovim temperaturama uklanjanje zaštitnog lista. Ovo je otežano pri niskim temperaturama. Može se izbeći držanjem folije u toplijoj sredini prije uporabe u vrlo hladnoj sredini. Postoji slučaj da je izvršeno podizanje bez problema na tako niskoj tempreaturi kao što je -15° Celzijusa.

Čuvanje

Folije se obično drže na sobnoj temperaturi (20° C), a preporuča se držanje i u hladnjaku. Crne i bijele folije nemaju rok trajanja. Većina naših korisnika ipak ne drži folije na zalihama duže od šest mjeseci do godinu dana. Transparentne folije polako razvijaju smeđi ton. Ovo nastaje zbog kemijske reakcije između želatine i sastojaka dodanih da transparentne folije imaju snažniju čvrstoću ljepljenja od bijelih i crnih folija. To postaje uočljivo nakon nekoliko mjeseci čuvanja na sobnoj temperaturi. Zato je bolje transparentne folije držati u hladnjaku.

Pri podužem skladištenju izvan specijalnih pakovanja, posebno u vlažnoj sredini, folije će upiti izvjesnu količinu vlage, što će neznatno smanjiti snagu ljepljenja. Zbog aluminijem presvučenih vrečica u koje se folije pakiraju, ovaj efekat se javlja vrlo sporo, čak i kod skladištenja na vlažnom zraku.

Zbog prisustva konzervansa za hranu u sloju želatine, na folijama se ne pojavljuje pljesanj.

prethodna strana ««